Bez trsa, loza nema života!

0 62

Za dobru građevinu važni su čvrsti temelji. Za uspjeh u studiju, važni su dobri temelji iz srednje škole. Za zdravo stablo važno je korijenje. Za pravog Božjeg čovjeka važna je ukorijenjenost u Bogu.

U evanđelju ove pete vazmene nedjelje Isus nam donosi jednu jasnu i blisku usporedbu o vinogradu, to jest o povezanosti vinogradara, trsa, loze i roda. Ta usporedba bila je bliska njegovim suvremenicima. Oni su se bavili vinogradarstvom, uzgajali lozu i bili u životnom doticaju s vinogradom. Mogli su dobro razumjeti o čemu Isus govori. Vjerujem da ni nama danas nije strana ta slika, jer možemo barem vidjeti vinograde po našim brježuljcima i dolinama ili oko naših kuća, a slatke plodove grožđa uživamo na našem stolu. Iako je slika tako bliska vjerojatno se ne zadržavamo na njenom značenju. Ono što je najočitije ne zamjećujemo.

Najvažniji u toj slici jest vinogradar. On zasađuje vinograd, brine se, okopava, uzgaja, obrezuje, ulaže. Pazi da vinograd ne obraste i podivlja. Trs daje život lozi, hrani je svojim sokovima. Trs je stalan, loza se mijenja, to jest obrezuje i čisti. Loza bez trsa ne može donijeti roda. Isus jasno tumači: Otac je vinogradar, Sin je trs, mi smo loze. Ako ne ostanemo na trsu, to jest u Isusu nećemo donijeti roda. Isus u odlomku današnjeg evanđelja sedam puta spominje glagol ostati.

Kako se ostaje na trsu, u Isusu? Drugo čitanje uzeto je iz Prve Ivanove poslanice. Isti pisac, ljubljeni Isusov učenik veli: Tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje i On u njemu. I navodi dvije zapovijedi: vjerovati u Isusa Krista i ljubiti braću. To je rod kojim se proslavlja Otac. Rod ne pripada ni trsu ni lozi, nego vinogradaru. Tko god kuša grožđe ne hvali ni lozu ni trs, nego vinogradara, domaćina.

U prvom čitanju iz Djela apostolskih upoznajemo Pavlovu situaciju. Kao novoobraćenik nije naišao na prihvaćanje učenika u prvoj Crkvi. Oni su ga znali po plodovima, a to su bili: mržnja, progon, istrebljenje kršćana. Pavao je donosio svoje plodove, jer nije bio povezan s Kristom. Iako poučen do nogu Gamaliela, prerevno odan otačkim predajama, bio je zaslijepljen mržnjom. Kada je susreo Isusa i s njime se životno povezao, kad je ostao u njemu, počeo je donositi drukčiji rod. Počeo je propovijedati i druge upućivati na Krista.

Otac daje život Sinu, a Sin ga posreduje nama. Tako smo u životnoj povezanosti s Ocem i Sinom i s Duhom, jer po njemu znamo da ostajemo u Ocu, kako veli sv. Ivan. Po plodovima se prepoznajemo čiji smo. Bez Isusa ne možemo donositi plodove na ponos našeg nebeskog Oca vinogradara.

Što treba trs? Donijeti rod! Stoga su tu grane loze. Bog želi da donosimo rod. Da naš život ne bude  osušen kao odsječena grana loze, koja je najviše korisna za spaljivanje. Stoga nas vinogradar s pravom podrezuje. To može biti izrazito bolno. Ali samo tako ide.

Dopustimo našem nebeskom Ocu vinogradaru da nas svakodnevno obrezuje i čisti od svega onoga što nam nije korisno i što neće uroditi plodom. Dajmo mu se u ruke i on najbolje zna kako iz nas izvući najbolji rod. Amen!

Leave A Reply

Your email address will not be published.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More