Grb Zavičajne udruge Višnjica

Grb Zavičajne udruge Višnjica sastoji se od štita kojeg drže lav i grifon stojeći na lenti s nazivom Udruge i godinom 1244. Idejno rješenje grba Zavičajne udruge Višnjica osmislio je Zvonko Franc, a grafički ga je prema pravilima heraldike oblikovao mr. sc. Tomislav Hačko.

ŠTIT

Štit je podijeljen na dva dijela. Donji – zeleni dio i gornji – plavi. Na donjem dijelu štita zelene boje koji ima vijugavi završetak, nalazi se (srebrne boje), heraldički simbol za rijeku, odnosno vodu.

Simbolika je to koja označava bogatstvo vode i mnogobrojnih izvora koji se nalaze na području Višnjice. Osim te poveznice s bogatstvom izvora vode, to je i simbol koji označava najdužu hrvatsku rijeku – Bednju čiji se jedan od izvora nalazi na području Višnjice u naselju Bednjica.

Zelena boja je boja zemlje, života, rasta, ali i simbol koji označava brežuljkasti reljef Višnjice, njezine mnogobrojne zelene brege na koje su Višnjičarci izrazito ponosni. Zato taj dio štita nema ravan završetak, nego valovit.

Gornji dio štita plave boje označava nebo, ljepotu pogleda na nebo sa višnjičkih brega. Simbolika je to transcendencije, vjere i nade u vječnost i vječni život.  

OSMOKRAKA ZVIJEZDA

Na nebu se nalazi osmokraka zvijezda srebrne boje. Ona ima trostruko simboličko značenje, religiozno i „svjetovno“. Religiozno – u kršćanskoj ikonografiji osmokraka zvijezda je simbol Blažene Djevice Marije kojoj je posvećena župa Višnjica. Marijanska pobožnost Višnjičaraca izrazita je i danas i stoljećima oblikuje živote pojedinaca i cijele zajednice.

Svjetovno značenje ukazuje na zvijezdu Sjevernjaču (lat: Polaris), najsjajniju zvijezdu zviježđa Mali medvjed, zvijezdu koja služi kao orijentir na putu, u noći. Simbol je to sigurnosti, snage, usmjerenosti na cilj, na budućnost, na trajan razvoj i rast. Simbol je to i uspjeha, poduzetnosti koja je jedna od karakternih osobina Višnjičaraca koja se očituje u velikom broju poduzetnika i obrtnika kroz povijest, ali i u sadašnjosti.

ŠEST ZRAKA

Treće značenje simbola osmokrake zvijezde upućuje na majku, a shvatljivo je kada se uz taj simbol poveže sljedeći simbol na štitu grba, a to je šest zraka srebrne boje različitih veličina.

Tih šest zraka simbol je šest naselja koja tvore mjesto Višnjicu: Bednjica, Donja Višnjica, Gornja Višnjica, Jazbina Višnjička, Zalužje i Zlogonje. Ovisno o pogledu – te zrake izlaze iz zvijezde, odnosno dolazeći iz različitih pravaca uviru u nju postajući djelom njezina blještavog sjaja koji se vidi sa svakog kutka Zemlje, postaje primjer i orijentir drugima.

Zajedno u kompoziciji, osmokraka zvijezda i šest zraka osim identitetskih značenja, upućuju tri životne poruke i pouke, pa čak i upozorenja koja se ne odnose samo na Višnjičarce i Višnjicu, nego imaju univerzalno značenje za svakog pojedinca i svaku zajednicu:

1. iako različiti, iz različitih naselja (šest zraka), različitih osobina i sposobnosti samo zajedništvom možemo doći do cilja – zvijezde, pronaći pravi put u sigurnu i uspješnu budućnost,

 2. iako različiti (šest zraka), izvor nam je u istoj zvijezdi – i ako zaboravimo taj početak, taj izvor riskiramo i vlastiti gubitak, gubitak sebe, svojeg identiteta i biti,

3. ako čovjek (šest zraka), zaboravi svoju prošlost, svoj početak (zvijezda), ako se ne suoči s njom, njezinim lijepim, a još više s tamnim stranama, u opasnosti je da mu drugi oblikuju budućnost, da ga traume prošlosti zarobe u svoj zlokobni vrtlog krivnje, srama, straha, iluzija budućnosti i tako mu onemoguće razvoj svih njegovih potencijala, jer čovjek koji ne zna tko je, ne može ni znati što želi i kamo ići.

Nadalje u kompoziciji, šest zraka koje dolaze ili izlaze iz zvijezde, simbolički predstavljaju djecu (zrake) i njihovu majku (zvijezdu) upućujući tako na važnost obitelji kao temeljne stanice društva.

U religioznom smislu, zvijezda kao simbol Marije i zrake kao simbol Višnjičaraca govore o izrazito prisutnom Marijanskom kultu u povijesti Višnjice i među Višnjičarcima, odnosno pozivaju sadašnje generacije da ne zaborave na taj kult, na Mariju kao svoju Majku kojoj se uvijek mogu uteći svojom molitvom i u čiju sigurnost i zaštitu se uvijek mogu pouzdati kao što su to činili uvijek kroz svoju povijest.

TRI BRDA

Središnji element na štitu grba su heraldički oblikovana tri brda, tri uzvisine koje ukazuju na izvor imena naselja Višnjica. Naime, ime Višnjica potječe od riječi visina (otud prezime Visinski, ali i ime zaselka koji postoji i danas, a koji se zove Visinski), jer su stanovnici Višnjice prvotno živjeli, kako to povijesni izvori svjedoče, na višim predjelima mjesta Višnjica – na visinama, po bregima.

No, osim tog značenja, simbol tri brda ukazuje na geografski položaj Višnjice koja se nalazi na prostoru između granice sa Slovenijom i Ravne gore.

U tom smislu, tri brda u štitu simbol su Ravne gore koja je razdijeljena na tri dijela, glavni – najpoznatiji dio s najvišim vrhom i najljepšim pogledom na Višnjicu; drugi dio na kojem su Tri žaklja i Mačkova spilja (odijeljeni Velikom Sutinskom) i treći dio na kojem se nalazi Sv. Vuk, Vukovoj (odvojen od drugog dijela Malom Sutinskom).

Osim te simbolike, tri brda na štitu grba ukazuju na poseban način na Tri žaklja, tri stijene koje svojom posebnošću oblika upadaju u oko svakom tko dođe u Višnjicu.

Ujedno zbog blizine Mačkove špilje i brojnih arheoloških pronalazaka simbol tri brda u štitu grba ukazuje na dugu povijest Višnjice, odnosno višnjičkog kraja. Naime, ljudi su današnji prostor Višnjice naseljavali od najstarijih vremena. Dokazi prikupljeni na poznatom arheološkom nalazištu – Velika pećina/Polenjska špilja/Dupljanjska pećina, u narodu najpoznatija pod nazivom Mačkova špilja, svjedoče o boravku čovjeka na ovim prostorima već u staro kameno doba, prije 80 000 godina.

Zahvaljujući nalazima keramike iz bakrenog doba i ranog brončanog doba, odnosno posebnom načinu njezine obrade i ukrašavanja, određena je pripadnost u Retz-Gajary kulturu, varijanta Višnjica tip (karakteristično brazdasto urezivanje). Time nalazi iz Velike pećine ulaze u europsku arheološku znanost obilježavajući materijalnu kulturu staru oko 5000 godina.

Svojom simbolikom broja tri, tri brda u štitu upućuju na Tri Božanske Osobe ukazujući tako na kršćanski pečat identitetu Višnjice.

Nadalje, simbol tri brda predstavlja tri stadija u čovjekovom životu – prošlost, sadašnjost i budućnost, pri čemu je ovakvo heraldičko oblikovanje tri brda, u kojem je središnje uzdignuto, izabrano namjerno kako bi upućivalo na važnost življenja u sadašnjosti, na životnu mudrost koja nam pokazuje da ako čovjek ne živi u sadašnjosti, zapravo ne živi, nego robuje u tamnici u koju je zatvoren kao žrtva nemilosrdne borbe između trauma prošlosti i njoj suprotstavljenih iluzija budućnosti.

GRIFON I LAV

Štit drže grifon i lav zlatne boje. Lav je simbol uzet iz grba Pavlina (Red svetoga Pavla Prvoga Pustinjaka lat. Ordo Fratrum Sancti Pauli Primi Eremitae, OSPPE). Upravo su pavlini, Ivan Krstitelj Ranger i njegovi učenici iz obližnjeg samostana u Lepoglavi ostavili neprocjenjivi trag u povijesti Višnjice oslikavši višnjičku župnu crkvu Pohoda Blažene Djevice Marije. Zasigurno to nije jedina povezanost Višnjice i Pavlina. Ostaje za istraživanje, no i ovo što su učinili, freske neprocjenjive umjetničke vrijednosti i neprolazne ljepote, dovoljan su razlog da njihov simbol bude sastavni dio grba, identitetskog znaka Zavičajne udruge, a sasvim sigurno i samog mjesta Višnjice.

Grifon je simbol iz obiteljskog grba Draškovića koji su kao vlastelini područja u čijem je sastavu bilo i područje Višnjice bili pokretači njegova razvoja, ponajprije kroz osnivanje škole i župe. Uzimajući lava kao simbol obitelji Drašković, želimo se podsjetiti na našu povijest, ali i iskazati zahvalnost za sve ono što kao mjesto i mi kao mještani baštinimo.

Osim tih direktnih značenja, simbol lava i grifona, uzeti iz obiteljskog grba Draškovića i grba Pavlina, indirektno ukazuju na dvije stvarnosti čovjekova života – onu povijesnu, materijalnu (grifon) i s druge strane duhovnu, utemeljenu na vjeri u vječnost (lav).

Tako postavljeni upućuju sljedeću poruku: da bi Višnjica kao mjesto i Višnjičarci kao njezini žitelji (štit u grbu), opstali i uspješno se razvijali potrebno je trajno njegovati i razvijati kako materijalnu tako i duhovnu stvarnost života (lav i grifon). U suprotnom, ako zanemarimo ili maknemo neku od stvarnosti ljudskog života, materijalnu ili duhovnu, prijeti nam opasnost da zastranimo, da se izgubimo na životnom putu.

Slikovito rečeno, kad bi se iz kompozicije grba izuzeo jedan od simbola, lav ili grifon koji drže štit, ostala bi neshvatljiva i iritirajuća praznina, a sama kompozicija grba bi u očima promatrača stvarala dojam da će se štit nakriviti, prevrnuti na drugu stranu, jer nema druge uporišne točke koja ju drži uspravno i sigurno.

LENTA S NATPISOM “A.D. 1244.”

Na završetku tumačenja simbolike grba Zavičajne udruge Višnjica, dolazimo do lente koja grafički nije toliko posebna, ali simbolički predstavlja zapravo temelj, uporišnu točku svih elemenata grba, jer simboli grifona i lava koji drže štit svoje uporište imaju na lenti, bez nje ostali bi u zrakopraznom prostoru u opasnosti da zajedno sa štitom propadnu u prazninu. Snažna je to i zaključna poruka grba koja sažima sva značenja i svu simboliku grba u jednu poruku, no promotrimo prije toga još dva elementa koja se nalaze na lenti.

Slova A. i D. početna su slova latinskih riječi “Anno Domini”, u prijevodu “Godine Gospodnje, Ljeta Gospodnjega”. Riječ je o oznaci pod kojom su se brojile, i još se broje, godine u gregorijanskom i julijanskom kalendaru. Slova nisu slučajno istaknuta u grbu, nego s namjerom kako bi trajno podsjećala da je kršćanstvo sa svojim vrijednostima temelj na kojem je nazidana povijest Višnjice i da rušenjem tog temelja, ne rušimo samo prošlost, nego i trajno narušavamo sigurnost, slikovito rečeno “statiku” naše sadašnjosti i budućnosti.

Godina 1244. povijesna je godina za Višnjicu. Godina je to prvog pisanog spomena, doduše ne samog imena Višnjica, nego imena njezina naselja Zlogonje. Naime, 11. listopada 1244. godine kralj Bela IV. (1235.-1270.) darovnicom daruje Lobor, Veliku, Klenovnik i Zlogonje varaždinskom županu Mihajlu za uspješnu obranu područja oko Varaždina i Ptuja od provale Tatara.

Isticanjem te godine u lenti kao simboličkom temelju cijelog grba, a onda i identiteta Višnjice, ukazuje se na polazišnu točku u memoriji kako samih žitelja Višnjice, tako i općoj povijesnoj memoriji.

SAŽETA PORUKA GRBA

U cjelini, sa svim elementima, grb Zavičajne udruge Višnjica upućuje sljedeću poruku:

povijest i život pojedinca, ali i zajednica, moraju biti građeni na čvrstom temelju (lenta), na neprolaznim vrijednostima koje svoj izvor imaju u Transcendentnom (A.D.) u konkretnosti ljudskog postojanja u povijesti (1244.).

Taj povijesni hod, razvoj uključuje trajno istraživanje, upoznavanje, suočavanje, čuvanje, razvoj i rast obje dimenzije života, kako materijalne (lav), tako i duhovne (grifon), jer u suprotnom, ako se zanemari jedna od stvarnosti ili obje, postoji opasnost da se život (štit) sa svime onime što ga čini, prevrne, uruši, propadne.

Zaključno, u ovom tumačenja grba nije iscrpljeno svo značenje koje odabrani simboli imaju općenito i u povijesti Višnjice i njezinih ljudi.

Ljepota, moć simbola i jest u njihovoj sposobnosti da izazivaju svoje promatrače potičući ih na razmišljanje i istraživanje, na želju da ih dešifriraju i protumače, izvuku poruku i pouku kako za prošlost tako i za sadašnjost, a na poseban način za budućnost.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More