Ako je Bog postao čovjekom, onda je uistinu vrijedno biti čovjekom!

0 82

Ova povijesna noć koju noćas proslavljamo izgledala je prije više od 2000 godina kao i svaka druga noć. Tada je u velikom Rimskom carstvu vladao car August. Vladao je pune 43 godine, 29 godina prije ove noći i 14 godina poslije ove noći. No baš te noći, 29. godine njegova vladanja, na njegovom dvoru u Rimu, nije se ništa posebno događalo.

Na dalekom Istoku, Augustov namjesnik, Kvirinije, svom je žestinom provodio rimsku politiku. Baš je bio u toku popis stanovništva koji je Kvirinije provodio u Siriji i Palestini.

Betlehemci su te noći imali pune ruke posla s gostima koji su stizali sa svih strana jer je Betlehem bio Davidov tj. kraljevski grad. Marija i Josip lutali su poljem oko Betlehema tražeći neku špilju, gdje bi proveli noć, jer za njih nije bilo mjesta u gradu Betlehemu.

Baš ta noć bila je od Boga određena za povijesnu noć, za najveći povijesni događaj koji se zbio iza stvaranja svijeta.

Koga ne bi ganula i potresla ova noć? Slomila bi i najtvrđa srca.

Mnogi su došli večeras u ovaj Božji dom, iako ih preko godine nije bilo moguće često vidjeti. Javljam vam veliku radost za sav narod – uskliknuo je anđeo.

Taj usklik probudio je pastire, razbudio je ljude kroz sva stoljeća. Taj božićni zov ušao je u naše razglednice on se osjeća u stisku ruke i riječima: Sretan ti Božić!

Obogatio je naše stolove, okitio je borove, zarumenio obraze djece, po Isusu se pišu prve godine u našem kalendaru.

Ipak, niti onda, a niti danas svi mu se ne vesele. Neki kažu da Isus nije niti postojao.

Noćas u času njegova rođenja, zazvonila su sva zvona svijeta, pozivajući na mir. Upozorila su nas i naša zvona – da je k nama došao onaj: koji ne želi znati za svađu u obiteljima i za ratove među narodima, za mržnju, tračeve, laži, klevete…

Pastirska štalica postala je pozornica najvećeg događaja povijesti. Čovjek je zaista nešto veliko, kad je Bog postao našim bratom.

Bog je došao k svakom čovjeku dobre volje. To znači k onome koji ne zatvara vrata svoga srca i svoje duše.

Isus trpi s onima koji su mu najbliži: koji nemaju krova nad glavom, koji su lišeni topline i obiteljskog doma, koji su protjerani iz svojih domova koji su žedni pravde, koji gladuju i trpe neimaštinu, mladima koji traže smisao života i posao, bolesnicima, patnicima, razočaranima, koji ljubeći usrećuju druge…

Ovaj oltar u crkvi su Kristove jasle.

Ova crkva je Betlehem.

Bože, daj nam jednostavnost pastira.

Daj nam svima mira u duši i srcu.

Neka čestitka: „Sretan ti Božić!“ izađe iz sretne, iskrene, čovjekoljubive duše.

Tako će se dobre želje ne samo čuti, nego i osjetiti.

U tom smislu, želim svima vama i vašima, gdjegod bili, osobito starcima, nemoćnima i bolesnima, sretan i blagoslovljen Božić. Amen.

Propovijed župnika vlč. Vlade Boraka na misi Polnoćki, 24. prosinca 2021. 

Preuzeto s facebook stranice Župe Višnjica
Foto: Danijela Fijačko

Leave A Reply

Your email address will not be published.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More