Svećenik je čovjek na putu k ljudima s riječju u ustima, s kruhom u rukama, s ljubavlju u srcu…

Dragi župljani, čitatelji i prijatelji našega župnog listića!

Evo petka, evo moga javljanja, evo pišem „Višnjevac“ koji je sada u tvojim rukama (i na webuJ). Vratih se od zubara i baš mi paše malo višnjevca. Što ti reći. Ništa!

Kraj tjedna. O čemu razmišljati, kako gledati na ovaj svijet i događanja u njemu. Možda je najbolje šutjeti, raditi svoj posao, izvršavati tekuće obveze i ne sekirati se previše jer nema koristi i smisla. Svakako, idemo dalje!

Vremena u kojima živimo su se stubokom promijenila i nije nam stvarno lako snaći se u svim promjenama kroz koje prolazimo. U ovom trenutku, ne razmišljam samo o pandemiji koje smo se riješili, ne razmišljam samo o ratu u Ukrajini, ne razmišljam o inflaciji i nestašici energenata i njihovom drastičnom poskupljenu, nego o svim promjenama koje kao društvo ali i kao pojedinci prolazimo.

Ostajemo totalno zatečeni svim tim što se oko nas događa pa pomalo i gubimo nadu da će jednoga dana biti bolje. Baš u sve to uklapa se i četvrta vazmena nedjelja koju obično slavimo kao Nedjelju Dobrog Pastira.

Istina je da je pastir pojam koji pripada prošlosti. Suvremena elektronska i kompjuterska era ne zna pravo što bi s pastirom. Ali važno je znati što Evanđelje misli, a Crkva slavi u Kristu Dobrom Pastiru.

BOG JE PASTIR koji okuplja stado – svoj narod, brine se za njega i sve njegove potrebe i vodi ga u budućnost o kojoj je samo mogao sanjati bez obzira što to sadašnje okolnosti koje proživljavamo ne pokazuju. To djelo spasenja nastavlja Krist po poslužiteljima njegova vazmenog otajstva koje poznajemo pod nazivom “svećenici”.

Svećenici su pozvani na nešto na što nije pozvan nitko drugi, stoga je i njihova služba osobita. Svećenik je čovjek na putu k ljudima s riječju u ustima, s kruhom u rukama, s ljubavlju u srcu; biće između neba i zemlje. Ljude zagovara kod Boga i Božju stvar kod ljudi.  

Naravno, usprkos svim bespućima ovoga svijeta i ovoga vremena, zapitajmo se svi mi  – pokušavamo li razumjeti svećenike, pomoći im u njihovim zaduženjima, obavezama, a posebno – molimo li za njih?

Mislimo li da je dovoljno samo ih ogovarati i misliti kako ništa ne rade, a dobro žive?

Jesmo li spremni u svojim željama i nadanjima odgojiti svoje dijete da se prihvati toga poziva i odgovori na Božji poziv?

Kolika je naša odgovornost za život naših župa i koliko mi doprinosimo svojim životom da bude više onih koji će se odazvati u službu Božju na dobrobit svih vjernika?

Da je lako biti svećenik, vjerojatno bi ih bilo daleko više nego sada kada gotovo svaka biskupija oskudijeva sa svećenicima. Molimo ove nedjelje da Gospodin pošalje radnike u svoju žetvu.                        

                                                                                                  Vaš Župnik     

PREUZMITE:

ŽUPNI LISTIĆ – 4. USKRSNA NEDJELJA – 2022. C

DUHOVNI NAGOVOR – NEDJELJA DOBROG PASTIRA

-Bog se objavio Židovima kao nomadima. Nomadi žive sa svojim stadom. Stado je bilo sve bogatstvo Židova. Pastiri imaju svoje stado, šator, pećinu za prenoćiti. Oni poznaju svoje životinje i vole ih.

Životinje poznaju svoje pastire po glasu. Krist uzima riječi, slike iz pastirskog života da bi lakše svojim suvremenicima rastumačio svoj nauk i da bi ga ljudi lakše razumjeli.

U svakodnevnom životu, nije pohvalno nekome reći da je ovca. Biti ovca znači biti nesnalažljiv, naivan, priglup. Isus kaže: „Ovce moje slušaju glas moj, i ja ih poznajem i one idu za mnom.“

Isus nas time ne želi poniziti, uvrijediti. Isus je svjestan, a i mi moramo biti svjesni da se mnogi postavljaju pastirima i vođama, samo da iskoriste ljude. Isus nas ne striže, ne kolje, nego nas čuva od vukova i kradljivaca.

Vukovi i kradljivci su zlo kojemu smo izloženi u ovome svijetu. Isus veli: „Ja sam pastir dobri, koji život svoj daje za ovce.“

Bogočovjek Isus Krist ide na križ radi čovjeka. Raspeti Isus je vječni spomenik Božje ljubavi.

„Nitko nema veće ljubavi od onoga tko prolije svoju krv za čovjeka.“

Isusov pastirski štap je križ. On pastirskim štapom ne udara, nego spašava. Sjetimo se njegova postupanja s grješnicima, koje ne osuđuje, kojima oprašta, ali i kojima govori da idu i da ne griješe više.

Tko je sve pastir u svakodnevnom životu?

Roditelj, učitelj, vozač autobusa, kapetan broda, kapetan zrakoplova, svećenik…

Danas se Crkva spominje svojih pastira. Pastiri u Crkvi su: papa, biskupi, svećenici, đakoni. Danas se moli za duhovna zvanja. Svećenik je čovjek i kao čovjek i griješi. Ne dolazite u crkvu zbog svećenika, nego zbog vjere.

Najstarije slike pokazuju Isusa kao dobrog pastira sa sviralama u ruci koji vodi svoje ovčice i na ramenima nosi ovčicu koja je zalutala ili je iznemogla.

Molimo danas i za pokoj duša naših svećenika, za žive svećenike, za duhovna zvanja iz naše župe. Amen.

Foto: pixabay.com