Vrijeme preobrazbe
Propovijed uz Drugu korizmenu nedjelju (B)
Braćo i sestre!
Nije li možda ovo evanđelje Isusova preobraženja u „krivo vrijeme na krivom mjestu“, kao da ne spada u ozbiljnost ovog pokorničkog vremena. Ali ako se malo bolje zamislimo, ako smo dobro slušali evanđelje shvatit ćemo da taj Isusov događaj ipak ima vrlo važno mjesto u korizmi, u ovom korizmenom vremenu. Pa zar nije jedna od tri stvari na koje smo pozvani u korizmi molitva, molitva koja nas mijenja, koja nas preobražava. Barem bi tako trebalo biti, je li tako, sami dajte odgovor.
Molitva Isusa mijenja,njega Boga preobražava, koje li sreće za nas ljude, vjernike ako uistinu iskreno molimo.
Isus je na putu prema Jeruzalemu, kao i mi, samo što mi putujemo prema Uskrsu, cilj je isti, samo što je put malo drugačiji. Isus na tom putu ništa ne skriva, ne daj Bože da preplaši učenike pa da ga napuste, koje li tragedije! Otvoreno im govori o tome da ga u Jeruzalemu čeka odbacivanje, muka i smrt. Za njegove učenike i apostole situacija je žalosna. Ne mogu razumjeti kako će se to dogoditi. Očekuju od Isusa, koliko su ga shvatili ljubav,dobrotu, pomaganje, oslobođenje svoje zemlje, i svoga naroda od okupatora i tlačenja, a ne takav, za njih, „poraz“.
I nama sigurno nije lijepo dok gubimo, dok znamo da neće biti lako. Tko od nas radosno ide u susret patnji ili boli? Tko se to ne brani protiv takve budućnosti? Mi nismo stvoreni za bol, za patnju. I za Isusa je bilo tako. On nije tražio patnju radi patnje, da se pokaže, da nama dokaže da on to može. On ne glumi „supermana“. Ali je znao da mora uzeti na sebe i patnju i bol i da ne može sebe i sve one koji idu za njim poštedjeti od nje. A i oni su trebali znati: Patnja nema posljednju riječ. Ona je prolaz, vrata, koja se otvaraju za novu, neuništivu sreću, vječnu sreću, naš Uskrs.
Zašto Isus vodi ovu trojicu na goru visoku, u osamu, same? Da ih ohrabri, da im da snage, jakosti, da im da sigurnost. Tu će oni biti svjedoci jednog nezaboravnog trenutka. Pred njihovim se očima preobrazio. To je morao biti neopisivi osjećaj sreće, jer je Petar odmah želio ostati. Sreća treba potrajati.
To se može i nama dogoditi svaki puta kada smo s Bogom, kada osjetimo jaku blizinu Boga. I mi, naše duše tada izbijele, postaju bjelje i sjajnije od bilo čega na svijetu. Jer treba nam danas preobraženja, prijeko nam je danas potrebna i jakost, i snaga, i sigurnost, i hrabrost. Sve više „muka“ nas tlači u našem životu.
Doživljaj našeg preobraženja je jedinstven trenutak našeg života. On bi nam trebao pomoći da ne odlutamo od Isusa kad on bude u teškom času patnje i groznog razapinjanja. Da ne zaboravi da je Isus stvarno Božji “Ljubljeni Sin” i da će nakon patnje doći sreća, da će doći uskrsnuće. Jer nakon svake kiše dolazi sunce, nakon svakog zla dolazi neko dobro.
Sigurno smo imali u svome životu teških trenutaka, kada smo i tjelesno i duševno bili jako opterećeni. Kada smo bili, što bi se reklo, na granici izdržljivosti. A onda smo doživjeli iskustvo svijetlih trenutaka, prije svega u susretu s Bogom i ljudima. Puno puta bio je dovoljan jedan smiješak, pogled u lice. Ti su nam trenuci često puta davali novu snagu, da nastavimo svoj put. To su bili trenuci utjehe, jačanja, nade: biti će dobro! Isus želi također svakome od nas darovati takva iskustva: preobraženja i u mome životu!
Dragi vjernici! Da bismo bolje razumjeli Isusovo preobraženje potrebo je da razumijemo svoj život. Svi mi doživljavamo da nismo baš zadovoljni sa stanjem „u svojoj koži“. Kao da nam se ponekad naš životni put kojim idemo i cilj baš i ne poklapaju.
Često se osjećamo kao da ne možemo ostvariti ono za što smo rođeni. Često ne možemo postići da naša ljubav bude onakva kakvu bi željeli. Osjećamo se navezani za neke stvari koje nas ne ispunjavaju u životu.
Kao da dolazimo do zaključka da je potrebno da se mi ljudi preobrazimo u nama. To je kao s gusjenicom koja se preobražava u leptira. I dok je gusjenica ima svoj život, svoj način kako će preživjeti, što raditi, a kad se preobrazi u leptira, njezin se život potpuno mijenja.
Postaje leptir i tada ga privlače cvjetovi i njegov radijus kretanja je širi. Tako je izgleda i s nama. Potrebna nam je preobrazba da bi ostvarili svoj cilj koji je u svima nama. Potrebno se je preobraziti da se više otvorimo prema van, prema svijetu. Da na način na koji smo sebe promijenili, mijenjamo sve oko nas.
Jer Duh Božji je onaj koji čini preobrazbu cijelog čovjeka. A bez preobražaja nema ni novog čovjeka ni novog svijeta.
U Kraljevstvo Božje se ulazi samo preobražen. Možda mi baš imamo poteškoću u svojem kršćanskom nasljedovanju, jer ne može se nasljedovati Isusa bez da se ne preobrazi, preporodi. Pa zar svi sakramenti nemaju za cilj da nas preporode, preobraze za novi svijet i novu budućnost.
Postanimo Božji leptiri, preobrazimo se, a Bog će nam dati da tom svojom novom ljepotom privučemo i mnoge druge da se preobraze, da i oni postanu poput nas Božji leptiri. Amen!
Foto: pixabay.com