Propovijed uz Treću korizmenu nedjelju (B)
“Isuse koje nam znamenje možeš pokazati, kojim znakom nam možeš dokazati da to smiješ činiti? “Tko ti je dopustio da to smiješ činiti?
Braćo i sestre, sigurno se često u svom svakodnevnom životu to pitamo. Sigurno nam mnogo puta prolazi kroz glavu misao: pa što se sad ima Isus, Bog miješati u moj život, pa zar ne vidi da mi je tako lijepo, da mi sada ništa ne treba? To je samo jedna od malih milijun situacija u našem životu. Često nam Isus, kad mislimo da smo uspjeli, poremeti planove i tada Bože sačuvaj, drvljem i kamenjem na Njega. A s druge strane kad nam je teško, kad smo u problemima brzo ga zovemo, dođi , pomogni, pa gdje si, što te nema. Tek sad vidimo koliko smo mi zapravo prevrtljivi, možda i pomalo pokvareni ljudi. Dok te trebam, najbolji si mi prijatelj, a kad mi je lijepo, kad bi tu radost mogao podijeliti s tobom, e sada mi ne trebaš.
Kako nam lijepo naš Petar Preradović govori: “Ljudsko srce nikad zadovoljno nije, čim željenog cilja se dovreba, sto novih želja iza tog se krije.” Mislim da su stihovi sve rekli. Savršen opis nas ljudi, savršen trenutak i vrijeme da se zamislimo!
Bog nije brzi servis, Bog nije bankomat, Bog nije džuboks, Bog nije onaj tko nam želi zlo, Bog nije samo tu kad ti je najteže. Bog je sama ljubav i dobrota. Bog je poput našeg „bračnog partnera“ koji nas nikada neće iznevjeriti, i u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti. On je naš životni suputnik koji nas nikad neće iznevjeriti, koji nas nikada neće napustiti, iako mi to često i radimo. Dopustimo mu da nam se približi, da nas vodi i prati, da nas očisti, da nas jednostavno voli.
Ono što je Isus jednom učinio u jeruzalemskom Hramu, ostavio je nama kršćanima za trajni znak. Kao prvo da kao Crkva budemo zajednica vjernika, a ne trgovačko društvo. To znači da svima, kako nama svećenicima tako i vama vjernicima bude primarni cilj u životu štovati Boga, klanjati mu se i živjeti od njegove ljubavi. A kako bismo to mogli postići, trebamo korizmenom pokorom očistiti hram svoga tijela.
U ovoj Isusovoj gesti čišćenja hrama vidimo simboliku čišćenja svoga srca. Naše srce je hram Božji. Taj hram je potrebno očistiti od svakojakih idola, od navezanosti na materijalna dobra, od pohlepe za vlašću i za novcem, od raznoraznih ovisnosti od licemjera, itd. Jer Hram kojega Isus danas želi očistiti,hram iz kojeg svojim bičem istjeruje sve nevaljalo i loše, to sam također ja, a ne samo brat ili sestra kraj mene. Ponavljam to sam i ja! To je ona najveća i najvažnija današnja Isusova poruka svima nama.
Zamislite si da isus upravo sada ovdje uleti, na što bi se ljutio, što ili koga bi iz ovog hrama danas istjerao?
Kad bi Isus danas došao u našu crkvu, ne bi se toliko ljutio, tako barem vjerujem, na naše aute, za koje nam mnogi prigovaraju ili nekim stvarima kojima pokušavamo uljepšati ovaj prostor. ♦Mnogo više bi se ljutio na našu ravnodušnost, na naš nedostatak ljubavi. ♦Srdio bi se na naš odnos prema kršćanstvu. ♦Istjerao bi danas sigurno one koji nemaju nikakve veze s crkvom, a traže sva moguća prava. ♦Izbacio bi možda one roditelje koji se ne brinu za vjerski odgoj svoje djece. Mnoge od nas bi danas isus izbacio iz svog doma. Stoga budimo svjesni ovih Isusovih riječi.
Jer dublji smisao čišćenja hrama je taj: kao što je Isus kroz patnju i smrt došao do uskrsnuća, tako trebamo i mi kroz mnoga čišćenja, patnju ili bolest, kušnje ili neugodnosti biti očišćeni, da po Isusu ponovno postanemo novi,da poput njega uskrsnemo!
Braćo i sestre! Da bih mogao samoga sebe prihvatiti potrebno je redovito “čišćenje hrama”. Svatko od nas se mora pitati, s obzirom na vlastiti život: koje stvari su se u meni nakupile da opterećuju moj odnos prema Bogu? Što ja skupljam u sebi da ruši moj odnos prema Bogu.
Isusova tuga je svima ozbiljno upozorenje. Njegova ljutnja isto tako. Naši neprijatelji su na djelu bez prestanka. I za nas vrijede riječi: „Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud”. To je ono što nam se svakodnevno događa. Izloženi raznim kušnjama, nevoljama i zamkama našeg vječnog neprijatelja u stalnoj smo napasti da zalutamo i izgubimo se. Zato moramo bdjeti nad svojim životom, nad svojim srcem jer hram smo Duha Svetoga. A Bog koji „svoje imenom zove i pred njima ide” dat će nam snagu u toj borbi. Bog, Poglavar svega, od kojeg je bogatstvo i slava, koji vlada nad svim, i u Njegovoj je ruci sila i moć, u Njegovoj je vlasti da učini velikim i jakim sve, neka učvrsti danas naša srca i ojača nas u stalnoj borbi da uistinu budemo i ostanemo hram Duha Svetoga! Amen!
Foto: pixabay.com
