Vjera ili nevjera – pitanje je sad
Propovijed uz Četvrtu korizmenu nedjelju (B)
Dragi vjernici!
Iako je naša ljudska povijest, naš današnji svijet, svijet grijeha, zato Isus stvara novu povijest, novo vrijeme, vrijeme pravednosti, vrijeme spasenja! Ono što svi znamo je da je svaki čovjek slobodno biće. On je slobodan činiti dobro, ali isto tako može činiti i zlo. Također svatko od nas kao slobodan može ljubiti i mrziti. Na ovom svijetu možemo biti „Veliki“ i dobri kao Bog, a možemo biti zločest kao Sotona. Zato je sve u našim rukama, cijeli naš život, i sadašnjost i budućnost. Hvala Bogu, svima nam je dao i pamet i volju, samo što to na žalost vrlo često koristimo za krive stvari i na krive načine. Umjesto da govorimo istinu i ljubimo, mi lažemo i mrzimo. Mnogi bi sada prokomentirali, „ah pa takvi smo ljudi“. A zašto se prepustiti nečemu, pa svi smo grešni, jesmo, ali možemo itekako to ispraviti.
Jer mi nismo programirani, za ovo i ono, mi nismo hrpe metala, limene kutije kao one od kompjutora ili robota, što ti je naređeno to radiš i to je svrha tvog života. Mi nismo ničim uvjetovani, nitko te ne tjera da vjeruješ, ti si slobodan. Ali to ne znači da mi tada nije potreban Vođa, Bog, Učitelj, da ako sam slobodan da mogu kroz život proći ko muha bez glave. Uz svu slobodu svi smo mi ipak krhka bića koja često nisu sigurna u same sebe. Stoga nam je potrebna „POMOĆ“, ruka vodilja, skretničar života, da bi postigao cilj života. Naravno svi smo svjesni da smo smrtna bića, ali isto tako da bi mogli biti besmrtni.
Makar i nesvjesno, bio netko vjernik ili „nevjernik“, svi žele vječnost, vječni život. Ali kroz svoj život ćemo sigurno doživjeti trenutke kada ćemo rađe djelovati po svojem, na svoju ruku, a time i u svojem egoizmu griješiti i zanijekati onoga koji nas je stvorio i koji nas vodi najboljim putem, i krenuti u potpuno krivom smjeru. Umjesto da nastavim ravno ja ću ipak lijevo ili desno. I eto me u problemima.
Baš Isus je došao među nas da kroz sebe, svoj križ pročisti grešnost, da nam vrati optimizam. Iako smo grešni, time nismo isključeni iz vječnosti. Bog svakoga ljubi, pa i takvog grešnog kakav jesam. On nam otvara nove mogućnosti u budućnosti. Te nove mogućnosti su nam novo svjetlo i pokazuju nam novi, pravi put. Time se ostavljamo grijeha i polazimo za Isusom u svoju „obećanu zemlju“. Jer samo s Isusom započinje novi put i otvara se i nova zemlja. On time budi u nama možda „pospano“ dobro u nama.
Isus u svakom od nas pronalazi ono i najsitnije „zrnce“ dobrote i njega sije da se razraste u stablo dobrote i ljubavi. Isus se ne udaljava od nikoga. On je za sve, On se raduje svakom obraćeniku, svakome koji je napustio zlo i uputio se putem dobrote i ljubavi.
On se raduje nad grešnicima, a ne da ih osuđuje. Isus samim sobom i svojom istinom i ljubavlju nikoga neće iznevjeriti, naravno ako mu se vjeruje. Sada je pitanje: vjerujem li ja Isusu? Možda čudno zvuči, pa naravno da vjerujem. Jer baš tu je temelj sveg problema: vjera ili nevjera, pitanje je sad!
Jer oni koji vjeruju Isusu i koji su pošli njegovim putem nisu nikad bili iznevjereni. S njima je Bog. S njima je Bog na njihovom putu.“Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“, koje li nade, koje li sigurnosti, nešto neprocjenjivo.
Braćo i sestre! Pa kada i zalutamo Isus se nas ljudi ne odriče. To je ono što daje sigurnost svima nama. Isus se predaje za svakog od nas, za svakog pojedinca.
Ali Ljubav Božja prema nama i križ: kako to ide skupa? U ovom svijetu mi nismo pošteđeni od patnje. Svijet nije raj. Ali nije ni bez nade. U njemu ima dosta tame. Zlo najčešće potamnjuje svijet. A što nam je rekao Isus: “Tko čini istinu, dolazi k svjetlosti.” Puno toga što nas sada, u ovom vremenu pogađa, ima posla s time, da “istina dođe na svjetlost”. To je bolno, ali je i nova prilika svima nama. Istina nasuprot našim pogreškama, ali i istina da Bog ljubi sve nas, sa svim našim manama i pogreškama, da se je predao za sve nas, da je trpio na križu za sve nas. To je pravi razlog za naš optimizam, za nadu, za neizmjernu radost.
Mojsije je davno dao napraviti jedan stup na kojem je pričvrstio metalnu zmiju. Tko ju je pogledao bio je izliječen od zmijskoga ugriza. Tako je i Isus nama dan na ovom križu. Tko će se zagledati pun vjere u njega bit će spašen. Stoga kako nam lijepo jedan psalam govori: U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša. Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba. Amen!
Foto: pixabay.com