Pepelnica
Braćo i sestre!
Cijela naša crkva će danas brujati, govoriti o obraćenju. Čim to spomenemo mnogi nas baš neće gledati sa simpatijom. A ipak smo mi, danas, došli u crkvu, jer nam je to važno, jer nam to nešto znači. Ono malo pepela na čelu da nas trzne, okrene, ako ne drugo da nas barem natjera na razmišljanje o mom životnom putu.
Naravno na riječ “obraćenje” nam padaju različiti događaji i iskustva. Ponekad osjećamo i nelagodu, opterećenje, nešto poput nemoguće misije.
Ako se ja kao penjač na brdo ili planinu moram vratiti – obratiti, tu je najprije prisutno razočaranje, bijes i ljutnja. Ja moram sebi “doslovno priznati” da sam na krivom putu. Razlog može biti da nisam bio dovoljno informiran, da nisam možda pazio na oznake i znakove ili da sam ih čak krivo razumio ili tumačio.
Može biti da moram priznati da su mi na tom putu postavljena ograničenja koja nisam poštivao, koja sam olako zanemario. Može biti i da zbog tog okretanja izgubim i puno vremena, da zbog toga preskočim nešto važno u životu ili da neću dostići cilj svog života.
Vjerujte, obraćenje nije nikakva šteta, nije gubljenje vremena, nešto bačeno u vjetar, a ni znak nedostatka hrabrosti, jer obraćenje može biti nešto vrlo potrebno, ali i korisno za nas. Može biti čak i životno potrebno da bih mogao postići cilj svog života.
Obraćenje – povratak može biti nešto vrlo pametno, pa i oslobađajuće. Bilo bi ludo i opasno na planini ne vratiti se, ako se iznenada vrijeme promijeni. Obraćenje je prava životna pomoć za nas.
Stoga današnji Isusov poziv svima nama, na početku ovog pokorničkog vremena, možemo sažeti u jednoj rečenici: “Obrati se čovječe, dok još imaš vremena!”
Ne možemo vječno računati s vremenom. Naš zemaljski život je ograničen, preleti kraj nas, a da ga i nismo bili svjesni. Zato moramo maksimalno iskoristiti ovo blagoslovljeno i milosno vrijeme: činiti dobro, odbacivati zlo, živjeti tako, da se svidimo Bogu, a ne ljudima.
Pa i upravo smo čuli Evanđelje, da nemamo povoda pokazivati žalosno i kiselo lice i biti potišteni. Zašto ne? Jer poruka o obraćenju, kajanju i pokori je radosna vijest, utješna poruka. Nama je rečeno: svejedno gdje jesi, možeš početi ispočetka, možeš pokušati ponovno sa svojom vjerom, s nasljedovanjem Isusa.
Bog čeka na svakoga, i spreman je prihvatiti, svakoga koji se njemu okreće i čini korak prema njemu. Bog je pun spremnosti na pomirenje, on uvijek prašta, on je kako smo čuli u čitanju: nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom…
Braćo i sestre! Korizma treba doprinijeti da razmislimo o starim lošim navikama i eventualno ih promijeniti. Ne se prisiljavati ili si nametati nešto što nećeš moći izdržati,da ti šteti zdravlju ili još gore da te drugi vide. Hahaha ja sam uspio kroz ovih 40 dana prestati pušiti, ne jesti slatkiše, ne piti, ne jesti meso,… e sad sam dokazao da mogu. Vjeruj to ti ne vrijedi baš previše, ako to činiš samo ovih 40 dana! Rađe odluči u svom srcu pred Bogom učiniti nešto dobro i korisno, e to je tvoja misija kroz ovih 40 dana. Bolje jedno iskreno, samozatajno iz srca dobro djelo, nego hrpa odricanja da me drugi vide.
Neki čovjek sjedi u vlaku. Na svakoj stanici proviruje i kad pročita stanicu kaže. Jao meni. Upita ga drugi putnik koji mu je sjedio nasuprot: “Što vam je, je li vam možda zlo?” Ne”, odgovori ovaj. “Ja sam morao već davno sići sada se vozim u krivom smjeru, ali ovdje je tako toplo.”
Dragi Vjernici! Siđimo već jednom s toga vlaka u čijem smo se voznom redu izgubili, ali nam je lijepo. Izađimo na prvoj idućoj stanici i krenimo natrag u pravom smjeru. Baš ta iduća stanica za silazak nam je danas na Pepelnicu, baš danas vlak staje i daje ti priliku da bezbolno siđeš s vlaka, da ne moraš skakati i polomiti se. Na tebi je Hoćeš li sići ili ćeš se i dalje voziti u toplom kupeu na putu za nigdje.
Zgrabi danas ovu šansu, i vjeruj, isplatit će ti se! Amen