Uzburkano more, na moru lađica, veslači se trude da bi je spasili, na krmi netko bezbrižno spava, kada ga probude, samo jednom riječju ukroti more, a tada kudi bojažljivost uplašenih i začuđenih mornara. – Prizor vrijedan za posnimati, odlična scena za film.
Nameću nam se pitanja: Zašto je onaj, koji je takvom lakoćom umirio more, spavao za vrijeme oluje? Zar nije volio svoje suputnike? Ako je već imao takvu moć nad prirodom, zašto je dopustio, da se oluja uopće podigla? Ako je znao, što ih čeka na moru, zašto je zahtijevao, da se upravo tada ukrcaju?
Mnoga i slična pitanja mi pitamo i postavljamo u olujama našega života. Pa gdje je Bog, zašto ga nema, zašto to dopušta…. A možda bi bilo bolje da ga zamolimo da nam pomogne da prebrodimo ono što nas je snašlo, da nam da snage, jakosti, strpljenja za oluju, a ne da samo kukamo????
Naravno, Isus je sve znao, sve je mogao spriječiti ili učiniti drugačije, ali je htio, da se dogodilo upravo to i baš tamo i upravo tada, jer je apostole odgajao i poučavao. Riječima i govorima, ali i djelima i događajima. I nas Bog odgaja i poučava – imamo li strpljenja s njim???
Htio je da upoznaju podmuklost morskih vjetrova i nepouzdanost morskih valova. Morali su se priviknuti na opasnosti, veslati svim silama, gledati, kako ih zalijeva voda, a ujedno paziti, kako On bezbrižno spava, kao da Mu nije stalo do njihovih tjeskoba i da Ga se njihov napor nimalo ne tiče. Morali su se učvrstiti u uvjerenju, da su se po Njegovoj volji našli usred olujnog mora, i spoznati, da je unatoč svim njihovim nastojanjima i naprezanjima, On njihova posljednja i najpouzdanija nada. Bog često promatra i nas pomalo kali u našoj vjeri, u našoj ustrajnosti, u našem povjerenju, u našoj strpljivosti….
Vihori, valovi i druge opasnosti su dio našeg života. Na najrazličitije načine nas ugrožavaju i iz dana u dan su nam za petama. Jednaka je sudbina naše vjere. Učitelji duhovnog života ne uspoređuju bez razloga našu borbu za krepost s čamcem usred podivljalih valova. Već je skoro izlizano uspoređivanje Kristove Crkve s lađom, koja već stoljećima plovi po razburkanom moru i nikada ne nalazi mirno pristanište.
Život je more, a mi smo u lađici kojom plovimo prema sigurnoj obali. Vožnja ovisi o godinama koje provedemo u ovom smrtnom životu. Sigurna i mirna obala je vječnost. Isus nam sigurno neće maknuti lađicu našega života sa mora, ali će nam puno puta smirivati valove i oluje, a da toga i nismo svjesni… Imajmo povjerenja u njega!
Puno puta nam se čini da Bog Gospodar na krmi spava. Sigurno ne samo zato, jer bi bio pospan. Kuša nas i jača u našoj vjeri. Imajmo to na pameti u olujama života.
Potrudimo se da svaka naša životna oluja učvrsti našu vjeru! Amen!
Foto: pixabay.com
