Prema katoličkom kalendaru, danas imendan slave Izidori, stoga se prisjećamo našeg znamenitog Izidora Poljaka po kojemu je 1990. godine dobila ime naša škola u Višnjici.
Izidor Poljak, svećenik i pjesnik, rodio se 7. svibnja 1883. u Vesi kod Bednje gdje završava i pučku školu. Zahvaljujući mladom kapelanu Ivanu Kopreku svoje školovanje nastavlja prvo u varaždinskoj gimnaziji, a potom u Zagrebu. Po završetku gimnazije, odlučuje se za studij bogoslovije u Zagrebu, a u konačnici bogosloviju privodi kraju u Sarajevu, kamo je pošao nakon razdoblja osobnih kolebanja i previranja. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 1907. godine kada služi i svoju prvu mladu misu u mjestu Višnjica gdje je službovao njegov mecena Ivan Koprek.
Djelovao je kao kapelan i vjeroučitelj u Sarajevu te u to vrijeme izdaje svoju prvu zbirku pjesama pod nazivom Pjesme 1909. godine. Od 1914. – 1919. imenovan je vojnim svećenikom, a nakon toga preuzima dužnost katehete u Derventi. Njegova posljednja služba bila je u novoosnovanoj župi u Boću pokraj Brčkog. Ovdje je djelovao godinu dana te je u tom razdoblju, točnije 1924. godine, izdao svoju drugu zbirku pjesama Sa Bijelog Brda. Umire 21. kolovoza 1924. od posljedica upale pluća u 42. godini života. Pokopan je na groblju u Brčkom, a uskoro mu je tijelo preneseno u kapelicu na groblju.
Kao pisac, pripadao je skupini okupljenoj oko biskupa Antuna Mahnića te Luči i Hrvatske prosvjete. Pisao je pjesme pretežito duhovnog i rodoljubnog karaktera, a stručnjaci ga smatraju impresionistom (dojmopiscem) koji je zorno prikazivao unutarnja stanja čovjekova duha i želju za dobrim odnosima među ljudima.
Tekst biografije preuzet iz Biskupijske knjižice Varaždin (https://knjiznica.biskupija-varazdinska.hr/vijesti/upoznajmo-autore-izidor-poljak/191).
Prisjećamo se i njegove najpoznatije pjesme, čije su stihove recitirale brojne generacije učenika prilikom obilježavanja školskih svečanosti.
Neću da moji dani proteku
Mračni u tihu lijeć se r’jeku
Vječnosti.
Putove moje pjesan nek prati
Orla, što s plamenim suncem se brati,
Kuda koracam,
Hoću da bacam
Snopove zlatne svjetlosti. (…)
Planite, b’jeli ognjevi duše,
K nebu se, srce, popni i gori,
Plamteć izgori.
(iz pjesme Planite, b’jeli ognjevi duše; Izvor: https://knjiznica.biskupija-varazdinska.hr/vijesti/upoznajmo-autore-izidor-poljak/191).
Članak o Izidoru Poljaku i neke od njegovih pjesama: http://promise.hr/zasto-je-izidor-poljak-genijalni-hrvatski-pjesnik-jos-prekriven-zavjerom-sutnje/ .
