Izidor Poljak – svećenik i pjesnik

0 37

Izidor Poljak, svećenik i pjesnik, rođen je 7. svibnja 1883. godine u Bednji gdje provodi djetinjstvo i završava pučku školu. Po završetku pučke škole, zahvaljujući mladom bednjanskom kapelanu Ivanu Kopreku koji će ga materijalno i duhovno pomagati cijelog školovanja, odlazi u Varaždin gdje od 1895. godine pohađa varaždinsku gimnaziju. Uvidjevši njegove sposobnosti potvrđene odličnim uspjesima Koprek ga šalje u Zagreb gdje je Izidor opet medu najboljim gimnazijalcima.

1903. godine Izidor Poljak polaže ispit zrelosti na Zagrebačkoj gornjogradskoj gimnaziji kao eksternist, a pitomac Nadbiskupskog liceja u Zagrebu. Nakon svršetka gimnazije odlučio se Poljak za studij bogoslovlja u Zagrebu koji oduševljeno započinje, no zanesen prosvjetiteljskim idejama, pun borbe za slobodu, pravdu i rodoljublje napušta bogosloviju i studira na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Nakon nekog vremena, nakon umnog i osjećajnog sazrijevanja, vraća se u bogosloviju spreman na potpunu žrtvu života. Konačno nalazi svoj životni put i cilj. Kako se u ono vrijeme nitko nije mogao vratiti na istu bogosloviju, Izidor izabire Sarajevo. U to vrijeme sve više sazrijeva te piše i objavljuje svoje pjesme u Vrhbosni i Prosvjeti.

Studij bogoslovlja došao je kraju i Izidor Poljak je 1907. godine zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Kako je njegov prijatelj i mecena, Ivan Koprek, postao župnik na Višnjici i kako je Izidor često odsjedao kod njega, svoju je mladu misu služio 1907. godine upravo na Višnjici.

Svećenička služba
Dolaze prva imenovanja i službe. Izidor postaje kapelan i vjeroučitelj u Sarajevu. U to vrijeme, 1909. godine, izdaje prvu zbirku pjesama pod naslovom “Pjesme”. Godine 1914. godine imenovan je vojnim svećenikom i ratno stanje najprije provodi na fronti, a kasnije ostaje, sve do prevrata, duhovnik u vojnoj bolnici u Sarajevu. 1919. godine ostavlja vojnu službu i preuzima dužnost katehete na državnoj parandiji u Derventi, da bi 1921. godine, zbog bolesti, preuzeo novosnovanu župu u Bijelom Brdu nedaleko od Dervente.

Tu, u zdravoj prirodi kod svoga naroda, punim žarom i žrtvom započinje župnički rad pišući svoje najzrelije pjesme. Tek što se smirio i privikao na svoju novu službu opet je premješten 1923. godine na novoosnovanu župu u Boće pokraj Brčkog. Trebalo je graditi novu crkvu. S istim žarom, kao i prije, Izidor se prihvaća posla. Tu prima u ruke prve primjerke svoje nove zbirke pjesama “Sa Bijelog Brda”.

Gradeći crkvu Izidor dobija upalu pluća te nakon odlaska u bolnicu u Brčkom uskoro umire 21. kolovoza 1924. godine. Pokopan je na groblju u Brčkom, a uskoro mu je tijelo preneseno u kapelicu na groblju. U kapelici je nadgrobni spomenik sa stihovima koji su bili misao vodilja njegova života. Iz mnoštva Poljakovih pjesama u višnjičkoj školi slijedeću su pjesmu odabrali da bude vodilja svim učenicima i učiteljima.

‘Planite b’jeli ognjevi duše’

Neću da moji dani proteku
Mračni u tihu lijeć se r’jeku
Vječnosti.
Putove moje pjesan nek prati
Orla, što s plamenim suncem se brati,
Kuda koracam,
Hoću da bacam
Snopove zlatne svjetlosti. (…)

Planite b’jeli ognjevi duše,
Uždi se, srce, s’jevaj,
Vjetrovi mržnje vijore zemljom,
Kristovu pjesmu pjevaj.
Pokriti ledom pupovi ruža
O toplom suncu sniju,
Neka ih tvoje ognjene zrake
Plamenom svojim zgriju.
Hladnom i golom pustarom zemlje
Množija gladnih vrvi;
Ekstazom bukni, pripravno mr’jeti
Svoje im podaj krvi.
Stani nad zemljom, gdje milijuni
Sapeti gvožđem trunu,
Zv’jezdama daždi, s neba im trgni
Sunčanu sjajnu krunu!
Planite b’jeli ognjevi duše,
K nebu se, srce, popni i gori,
Plamteć izgori.

Izidor Poljak

Izvor

Leave A Reply

Your email address will not be published.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More